Nedavno sam za klijenta postavljala proces zapošljavanja. Standardizirali smo sve: jasne uvjete pozicije, strukturirana pitanja za intervju, smjer onboardinga.
AI je ovdje odradio vrhunski posao – pripremio je materijale brže i preciznije nego što bi to napravio bilo koji asistent. I onda je došlo ključno pitanje klijenta: “Može li AI na temelju odgovora preporučiti najboljeg kandidata?”
Može. Ali ne smije.
Evo gdje AI radi štetu ako ga ne kontrolira netko s iskustvom: AI ne vidi kako osoba sjedi u prostoriji. Ne osjeća mikro-stanku prije neugodnog odgovora. Ne prepoznaje energiju koju će taj čovjek donijeti u već postojeći tim.
AI analizira tekst. Mi procjenjujemo ljude.
Šteta od AI-a u poslovanju rijetko dolazi iz loših namjera. Dolazi iz linije manjeg otpora – kad povjerujemo alatu više nego vlastitom instinktu izgrađenom kroz tisuće radnih sati.
Zato sam u ovom procesu postavila čvrstu granicu:
AI kao Input: Priprema, sistematizacija, analiza velikog broja podataka.
Čovjek kao Odluka: Završni sud i preuzimanje odgovornosti za rezultat.
Razlika između inputa i odluke je razlika između alata i vodstva.
