U proizvodnim poduzećima razgovor o umjetnoj inteligenciji gotovo uvijek počinje istom rečenicom:
“Treba nam AI za prodaju.”
Razlog je razumljiv.
Tržište je konkurentno.
Rokovi su kratki.
Kupci traže brže odgovore.
Ali gotovo nikada problem nije ondje gdje se čini.
Kada krenemo analizirati prodajni proces, pokaže se nešto drugo.
Upiti dolaze na različite adrese.
Odgovori ovise o osobi koja ih šalje.
Ponude nemaju standardiziranu strukturu.
Follow-up nije proces — nego dobra volja.
U takvom sustavu AI ne može povećati prodaju.
On samo ubrza slanje nedosljednih poruka.
To je ključna točka koju mnogi preskaču.
AI nije alat koji uvodi red.
On je alat koji pojačava postojeći sustav.
Ako je sustav jasan — rezultat je rast.
Ako je sustav improviziran — rezultat je veći pritisak.
Najčešća pogrešna dijagnoza
U proizvodnim poduzećima često se misli da je problem u tržištu.
“Treba nam više leadova.”
“Treba nam brži odgovor.”
“Treba nam automatizacija prodaje.”
Ali u proizvodnji, prodaja nije samo komercijalna funkcija.
Ona je ulazna točka u cijeli operativni sustav.
Ako je prodajni proces nejasan, proizvodnja dobiva:
– nedefinirane rokove
– neprecizne specifikacije
– promjene u hodu
– nerealna očekivanja kupca
Zato je ključno pitanje:
Je li prodajni proces definiran od prvog upita do zaključenja posla?
Postoji li jasno:
– tko odgovara
– u kojem roku
– po kojem obrascu
– s kojim kriterijima za izradu ponude
Bez toga, AI nema stabilnu podlogu.
Što radimo prije uvođenja AI-a
Prvi korak nije alat.
Prvi korak je mapa procesa.
Od trenutka kada kupac pošalje upit
do trenutka kada potpiše ugovor.
Tek kada je taj put jasan, AI može:
analizirati obrasce
predlagati optimizaciju
ubrzati ponavljajuće dijelove
standardizirati komunikaciju
Tek tada tehnologija postaje investicija, a ne trošak.
Jedno pitanje za svako proizvodno poduzeće
Ako sutra ubrzate prodaju 30%,
hoće li vaš sustav to izdržati?
Ili će se prvo raspasti komunikacija, odgovornost i rokovi?
AI nije pitanje brzine.
AI je test stabilnosti.
