Kroz prethodna četiri teksta analizirali smo proizvodnju, uslužni sektor, turizam i zdravstvo.
Sektori su različiti.
Ali obrazac je isti.
Traži se alat.
A zapravo se traži jasnoća.
AI nije prvi korak.
AI je pojačalo.
On ubrzava ono što već postoji.
Ako postoji struktura — dobit ćete rast.
Ako postoji improvizacija — dobit ćete bržu improvizaciju.
Zato prije svake implementacije postavljam pet pitanja.
Ne o tehnologiji.
O sustavu.
1. Je li proces mapiran od početka do kraja?
Možete li jasno opisati:
– što se događa od prvog upita do završetka usluge
– gdje nastaju zastoji
– tko donosi ključne odluke
Ako proces postoji samo “u glavama”,
AI nema stabilnu podlogu.
2. Postoji li jedan izvor istine?
Jesu li podaci:
– usklađeni
– ažurirani
– dostupni relevantnim osobama
Fragmentirani podaci proizvode fragmentirane odluke.
AI ne ispravlja nesklad.
On ga replicira.
3. Jesu li odgovornosti jasno definirane?
Tko je odgovoran za:
– donošenje odluke
– izmjenu informacija
– održavanje sustava
Ako su odgovornosti implicitne,
automatizacija će razotkriti konfuziju.
4. Postoje li jasni kriteriji odlučivanja?
Je li jasno:
– po kojim pravilima se prioritizira
– kada se odstupa od standarda
– tko ima pravo izmjene
AI provodi pravila.
Ako pravila nisu zapisana,
provodi nejasnoću.
5. Može li sustav podnijeti ubrzanje?
Ako povećate opseg posla 30%:
– hoće li proces ostati stabilan
– ili će se pojaviti pukotine
AI povećava brzinu.
Ali brzina bez stabilnosti proizvodi pritisak.
Tehnologija je zadnji korak
AI nije magija.
Nije prijetnja.
Nije spas.
On je test.
Test upravljačke zrelosti.
Organizacije koje su spremne,
tehnologiju koriste kao polugu.
Organizacije koje nisu,
tehnologiju doživljavaju kao stres.
Razlika nije u alatu.
Razlika je u strukturi.
Ako razmišljate o AI-u,
možda je pravo pitanje:
Ne “koji alat”,
nego “je li naš sustav spreman da ga netko ubrza”.
Tehnologija dolazi nakon jasnoće.
Uvijek.
