U zdravstvu je pritisak konstantan.
Pacijenti čekaju.
Telefoni zvone.
Administracija radi pod opterećenjem.
Liječnici pokušavaju zadržati fokus na struci.
U takvom okruženju automatizacija se čini logičnim rješenjem.
“Sustav za online naručivanje.”
“Automatska klasifikacija upita.”
“Digitalna trijaža.”
Na papiru – racionalno.
U praksi – kompleksnije.
Tehnologija ne donosi pravednost
Kada uđemo u proces, često se pokaže:
– različiti liječnici imaju različite kriterije hitnosti
– ne postoji standardizirana klasifikacija prioriteta
– dio termina se “čuva” zbog neformalnih pravila
– promjene se komuniciraju telefonom bez jasnog traga
Dok je sustav ručni, ljudi ga “spašavaju” iskustvom.
Kada uvedete AI, sustav postaje precizan.
I tada sve nedosljednosti postaju vidljive.
AI ne odlučuje.
AI provodi ono što mu zadate.
Ako pravila nisu jasna — automatizirate nejasnoću.
Pravi redoslijed
Uvođenje AI-a u zdravstvu ne započinje tehnologijom.
Započinje pitanjima:
– Jesu li kriteriji hitnosti jasno definirani?
– Postoji li pisani protokol prioritizacije?
– Jesu li odgovornosti nedvosmislene?
– Postoji li trag svake promjene termina?
Tek kada je odgovor na ta pitanja stabilan,
automatizacija postaje sigurnost.
Tada AI ne ubrzava rizik.
On štiti sustav.
Povjerenje je temelj
U zdravstvu AI nije samo alat za optimizaciju.
On utječe na percepciju pravednosti.
Na transparentnost.
Na povjerenje pacijenta.
Ako dva pacijenta dobiju različite prioritete bez jasnog kriterija,
problem nije u tehnologiji.
Problem je u strukturi odluke.
Ključno pitanje
Ako sutra automatizirate naručivanje,
možete li jasno objasniti pacijentu zašto je dobio određeni termin?
Ako odgovor nije nedvosmislen,
AI nije prvi korak.
Prvi korak je upravljačka disciplina.
Tehnologija dolazi nakon jasnoće.
